Ugursuz i lijenčina, mangup i nestaško, sve u jednom liku, koji stalno žonglira nogometnom loptom, ometa na svakom koraku miran i ozbiljan izumiteljski rad male djevojčice u želji da joj napakosti. No, ona se izgleda zbog toga ni malo ne uzrujava, već mirno nastavlja svoj posao, na oko se ne obazirući na dječaka. Čini nam se da ona ipak čeka čas revanša, koji uskoro i dolazi. Ona konstruira od raznih starih predmeta ‘svemirsku raketu’ i uspije nagovoriti dječaka da u nju uđe i da u njoj ‘odleti’. Sada naša djevojčica počinje izvoditi svoje majstorije — odvuče ‘raketu’ na kolicima do nekog kamenoloma i preruši se u stanovnika neke planete i obmanuti dječak je uvjeren da je doletio na drugi planet. Nakon šaljivih zgoda na tom ‘planetu’, kad se ‘vratio’ na zemlju, naš ponosni i nestašni ugursuz, otkriva da je prevaren od mirne i staložene djevojčice, koju je htio nasamariti.
Related media item

Fiume o morte!
Građani grada Rijeke, kojeg Talijani zovu Fiume, prepričavaju, rekonstruiraju i reinterpretiraju bizarnu priču o 16-mjesečnoj okupaciji njihovog grada 1919. godine od strane talijanskog pjesnika, dandyija i propovjednika rata Gabrielea D’Annunzija.

Čovjek koji nije mogao šutjeti
27. veljače 1993. Štrpci, Bosna i Hercegovina. Putnički vlak na liniji Beograd-Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti. Ovo je istinita priča o čovjeku koji nije mogao šutjeti.

Radije bih bila kamen
Kroz protagonistkinju Malu Jelu film prepričava događaje koji su obilježili generaciju i odredili budućnost krajolika Like, zanemarenog i slabo naseljenog dijela Hrvatske. Životni uvjeti i događaji koji su odredili budućnost krajolika uvjetovali su i živote stanovnika, njihove samoće, odnose, mogućnosti, strepnje i nadanja. Mala Jela utjelovljuje više ženskih lica u obitelji koju dominatno čine žene: majku, baku, sestru, tetke.