Protagonist filma autobusna je stanica Žabica, slijepo crijevo Rijeke, kolodvor koji je premalen za potrebe razvijenog grada, njegovo vječito privremeno rješenje. Lica radnika, putnika i prolaznika vode nas kroz taj dnevni boravak grada, maketu funkcionirajućeg kaosa, jednu posve neobičnu zajednicu koja na autentičan način krpa rupe dotrajalog sistema, sizifovski se kotrljajući kroz dan.
Napeti odnos šesnaestogodišnje Julije i autoritarnog oca Ante počinje pucati kada u njihov dom na otoku stigne stari obiteljski prijatelj. Dok je otac zaokupljen pokušajima da s njim sklopi posao života, karizmatični gost Juliji otvara sve više prostora slobode te u njoj budi revolt prema roditeljima. Tijekom jednog vikenda ispunjenog velikim očekivanjima, Julija uvlači obitelj u opasni vrtlog strasti i nasilja.
Suočena s restrikcijama školskog sistema te okružena obeshrabrenim učiteljima, nova i entuzijastična osnovnoškolska pedagoginja Anamarija ulazi u vlastitu borbu s problematičnim profesorom povijesti, nesvjesna da upravo tim putem polako postaje sve sličnija kolegama u zbornici.
Suze bakarskog baškota eksperimentalni je dokumentarac ili antifilm. Redateljevo viđenje grada u kojem je odrastao, ironično oplakivanje onoga u što se (nije) pretvorio. Film je nastao u sklopu Nove škole dokumentarnog filma udruge Filmaktiv.
